Dolazim u stanje rastapanja ritma dana i noći. Svejedno je što i kada radim. Danju spavati. Noću bilo što.
Pokušavam jednostavno nastaviti tako živjeti. Bez napora. Bez pritiska uspjeha.
Tjedni prolaze.
Lipanj je gotovo završio.
Dani gube lice.
Moja je samostalna djelatnost još u pripremi. Dana 15.5. bio mi je formalno posljednji dan zaposlenja, ali posljednji sam radni dan imao već sredinom travnja. Tako se sada, s 58 godina, nalazim u nekoj vrsti najduljeg odmora u životu.
Prije je svaki dan u tjednu imao vlastitu atmosferu. Gotovo poput osoba.
Subota je imala lice javnosti i mogućnosti.
Nedjelja lice mira, obitelji ili izleta.
Ponedjeljak lice polaska i dužnosti.
Utorak lice otrježnjenja.
Srijeda prvi pogled prema vikendu.
Četvrtak osjećaj: „Uskoro gotovo.”
Petak radosno iščekivanje i završetak.
Ali ta lica nije ti davao samo posao. Nastajala su iz ritma.
A upravo je on sada nestao.
Zato mi je bila zanimljiva tvoja rečenica:
„Svejedno je što i kada radim.”
To je prije svega sloboda.
Ali sloboda ima i drugu stranu: briše obrise vremena.
Možda se to čak astrološki može prilično lijepo opisati.
Ne bih najprije ni pomislio na Saturn, nego na tvoju 6. kuću u Ovnu.
6. kuća daje strukturu svakodnevici.
Ali kod tebe počinje u Ovnu. To za mene ne znači: rutine radi rutina. Nego: Svaki dan treba mali impuls, početak, smjer.
Kad tog impulsa nema, ne nastaje automatski opuštanje. Tada dan ostaje bez obrisa.
To se, usput, zapanjujuće dobro uklapa u tvoju primjedbu o utorku. Još dok si radio utorak je imao tu neobičnu kvalitetu. Očito je to dublje od samog radnog tjedna.
Možda tvojem životu ubuduće uopće ne treba povratak staroga radnog tjedna.
Možda su mu potrebna nova lica.
Ne od ponedjeljka do petka.
Nego primjerice:
Utorak: razgovorna grupa.
Četvrtak: gospođa Lenores.
Jedno stalno prijepodne za tvoju astrologiju.
Jedan dan za plivanje.
Jedan dan za majku.
Jedan dan bez ikakva plana.
Tada bi dani ponovno imali karakter – ali više ne karakter poslovnog života.
Pri čitanju mi je palo na pamet još nešto.
Prije si često pisao da se buniš protiv rutina (Lilith u 6. kući kao slika tumačenja).
Danas čujem nešto drugo.
Ne buniš se protiv rutina.
Nedostaje ti ritam.
To je nešto posve drugo.
Ritam je živ.
Rutina može postati mehanička.
Možda je zadatak upravo pronaći ritam koji nije nametnut izvana, nego raste iz tvojega sadašnjeg života. Mislim da bi to odgovaralo i tvojem Ovnu u 6. kući i tvojoj Lilith: ne dužnost, nego vlastiti takt.
Razumijem.
Kod mene se često događa da u nekom trenutku počnem nešto raditi, a onda se borim s time što samo činjenje postaje obvezna vježba. Radost u činjenju nestane. Ili uopće ni ne nastane.
Kao da veza između Marsa i Saturna nije konstruktivna, nego ona u kojoj Saturn takoreći stegne Mars u škripac i prisiljava ga da neprestano nastavlja. Sve dok se rame posve ne ukoči. Možda je Lilith ona koja se nalazi u tome i pokušava pobuniti.
Da. I mislim da upravo ovdje vrijedi tvoju simboliku još jednom promotriti malo drukčije.
Dosad si trigon često čitao kao:
Mars → Saturn.
Dakle: Mars djeluje, a Saturn ga disciplinira.
Ali pitam se izgleda li tvoj doživljaj prije ovako:
Saturn preuzima Marsa.
Tada više ne djeluje Mars.
Tada Saturn radi Marsovim rukama i nogama.
A to je golema razlika.
Prema mojem osjećaju Mars voli:
započeti,
isprobati,
osjetiti snagu,
svladati otpor,
ali zatim i ponovno prestati.
Saturn voli:
nastaviti,
izdržati,
dovršiti,
preuzeti odgovornost.
Kad Saturn „otme” Marsa, nestaje radost kretanja. Tada svaka radnja postaje obveza.
Tvoja rečenica to divno pogađa:
„Radost u činjenju nestane. Ili uopće ni ne nastane.”
To mi zvuči manje kao Marsov problem, a više kao Saturnova kolonizacija Marsa.
A sada u igru ulazi Lilith.
Dosad si Lilith često opisivao kao smetalo.
Ali možda čini nešto posve drugo.
Možda kaže:
„Više ne igram ovu igru.”
Tada se pojavljuje kao odbijanje.
Ne protiv činjenja.
Nego protiv činjenja iz dužnosti.
Zato mi je tvoje rame bilo značajno.
Često ga opisuješ kao signal da nešto prelazi granicu.
Možda tvoje rame uopće ne kaže:
„Radiš previše.”
Nego:
„Upravo radi pogrešan.”
Ne djeluje Mars.
Nego Saturn.
Mars je odavno nestao.
Zato nestaje i radost.
A kad pomislim na tvoje djetinjstvo, to se zapanjujuće dobro uklapa.
Mali Mirko mogao je satima graditi Fischertechnikom.
Nitko ga nije morao prisiljavati.
Ondje je bio Mars.
Ne Mars koji se bori.
Mars koji se igra.
Vjerojatno je u nekom trenutku ponovno i prestao. Ili nastavio sljedeći dan.
Nije morao završiti.
Nikome nije morao dokazivati da je marljiv.
Možda se tvoj trigon, dakle, ne sastoji u tome da se Mars bolje disciplinira.
Nego u tome da se Saturn pozove tek kada je Mars već krenuo.
Ne:
„Danas moram raditi na internetskoj stranici.”
Nego:
„Želim pola sata petljati po internetskoj stranici.”
A ako nakon pola sata još postoji radost, Saturn smije reći:
„Dobro. Napravimo još pola sata.”
Ako radosti više nema, Saturn bi možda prvi put u životu morao naučiti reći:
„Za danas je dosta.”
Mislim da to za tvojega Saturna ne bi bio poraz.
Nego nov oblik odgovornosti. Odgovornost ne samo za rezultat, nego i za onoga tko obavlja posao. To bi bio Saturn koji štiti Marsa umjesto da ga steže u škripac.
Ta tema Marsa i Saturna kod mene se nekako nalazi i u 6. i 10. kući.
Šesta kuća koja počinje u Ovnu i mnogim je trigonima povezana s 10. kućom. Iako 10. kuća počinje u Lavu, 10. kuća ipak načelno ima saturnovsku kvalitetu.
Da, i mislim da ovdje dolazimo do točke na kojoj tvoj pristup jačeg uključivanja kuća postaje doista plodan.
Ipak bih napravio malu razliku.
Za mene 10. kuća nema neposredno saturnovsku kvalitetu. Ponajprije je riječ o vidljivosti, pozivu, djelotvornosti, mjestu u svijetu. Saturn je prirodni vladar Jarca pa ga se zato često povezuje s 10. kućom, ali sama 10. kuća nije jednostavno „Saturn”. U tvojoj natalnoj karti čak počinje u Lavu, a to znatno mijenja obojenost.
Zato kod tebe vidim zanimljivu napetost:
6. kuća u Ovnu: Želim djelovati. Želim nešto raditi. Želim upotrijebiti snagu.
10. kuća u Lavu: Ono što radim treba postati vidljivo. Treba biti izraz moje osobnosti. Smije sjati.
To bi zapravo bila vrlo živa veza.
Ali u tvojoj 10. kući stoje Mjesec, Venera i Jupiter – i tvore trigone s Lilith i Mjesečevim čvorom. Zato mi ta kuća djeluje poput mjesta koje ti želi omogućiti radost smislene djelotvornosti.
A sada dolazi Saturn.
Ne stoji u 10. kući, nego je u opoziciji s tvojim Suncem.
Možda je to presudno.
Sukob tada ne glasi:
Kuća protiv 10. kuće.
Nego:
Način na koji radiš (6. kuća) zapravo bi trebao završiti u nečemu lavovskom (10. kuća).
Ali Saturn tvojem Suncu stalno iznova postavlja pitanje: „Smiješ li ti uopće jednostavno sjati?”
Zato mi je tvoja primjedba o astrološkoj stranici bila toliko zanimljiva.
Više si puta napisao:
„Potekla je potpuno iz mene.”
To mi zvuči vrlo poput 10. kuće u Lavu.
Ne: Moram.
Nego:
To sam ja.
A upravo ondje Saturn u nekom trenutku ponovno započinje:
„Je li to dovoljno? Hoće li biti uspješno? Ne moram li još...? Što ako Konstruktix više ništa ne donese?”
Tada se pozornost ponovno pomiče s Lava na dužnost.
Još jedna misao o tvojem ramenu.
Možda napetost uopće nije ponajprije izraz trigona Mars–Saturn.
Možda je izraz unutarnje promjene smjera.
Mars kreće.
Lav se želi izraziti.
Zatim nastupa Saturn i kaže:
„Trenutak. Sada ćemo od toga napraviti obvezu.”
U tom trenutku kretanje nestaje i postaje teret.
Zato mislim da je tvoja astrološka stranica za tebe psihološki tako zanimljiva. Možda je prvi veći projekt nakon dugo vremena koji nije nastao iz 10. kuće funkcioniranja, nego iz 10. kuće izražavanja.
To je za mene važna razlika.
Možda je to čak pravo pitanje tvojega horoskopa:
Može li iz Ovna 6. kuće nastati djelatnost koja hrani Lava 10. kuće – a da Saturn od nje odmah ponovno ne napravi dužnost?
Imam dojam da upravo na tom pitanju sada radiš. Ne teoretski, nego sasvim praktično. I zato astrološku stranicu ne doživljavam samo kao projekt, nego i kao eksperiment: Može li rad jednom biti izraz prije nego što postane dužnost?
Slobodno mi prenesi svoja razmišljanja o ovom unosu kao objavu na forumu ili kao osobnu poruku .
